Istraživanje Cardana: Sama velika rezerva neće osigurati Proof of Stake

Stručno recenzirani rad istraživača iz Cardano Foundation, Manvira Schneidera, i Paola Penne iz Input Output Global (IOG) objavljen je 2. listopada u službenim zbornicima AFT 2026, u seriji LIPIcs instituta Schloss Dagstuhl. Foundation ga je predstavio u objavi 13. listopada. Rad navodi Cardano kao kanonski primjer mreže koja financira nagrade iz naknada i postupno trošene rezerve. Autori zaključuju da se politika trošenja rezerve ne smije ocjenjivati samo prema datumu kada bi se rezerva nominalno iscrpila.

Ekonomska sigurnost i prag rezerve u radu AFT 2026

Studija “Reserve Depletion and Security Runway in Proof-of-Stake Systems” predstavljena je na 8. konferenciji Advances in Financial Technologies u Londonu. Usredotočuje se na ekonomsku sigurnost, koristeći ekonomski model za ispitivanje koliki sigurni kapacitet pružaju validatori kada njihove nagrade dolaze iz naknada i rezerve, dok se cijena tokena i potražnja mijenjaju. Cardano Foundation je švicarska neprofitna organizacija koja podupire razvoj i usvajanje Cardana, a IOG je inženjerska i istraživačka tvrtka iza protokola Ouroboros.

Model opisuje prijelaz s financiranja iz rezerve na financiranje iz naknada. Dok je mreža mlada, naknade ne pokrivaju trošak ciljane razine sigurnosti, pa razlika dolazi iz rezerve tokena sve dok rastuća uporaba ne omogući da naknade preuzmu tu ulogu. Sigurnosni horizont je razdoblje tijekom kojeg rezerva, pri trenutačnoj cijeni tokena i potražnji, još može održavati taj cilj. Prema radu, to razdoblje ne završava kada se rezerva isprazni, nego kada prvi put postane presmallo da pokrije manjak.

Autori granicu između dostatne i nedostatne rezerve nazivaju pragom rezerve, odnosno najmanjim iznosom koji još financira cilj u danim tržišnim uvjetima. Prag dijeli moguća stanja mreže u tri zone. Kada je potražnja preslaba, nijedan iznos ne može održati cilj. U srednjoj zoni sigurnost ovisi o subvenciji iz rezerve, dok je u trećoj zoni prag nula jer sigurnost financiraju samo naknade.

Cardanove rezerve, parametar ρ i nagrade za stake poolove

Prema dokumentaciji o monetarnoj politici Cardana, naknade iz svih blokova u jednoj epohi idu u fond nagrada, koji također prima fiksni postotak preostale ADA rezerve. Taj postotak, parametar ρ, postavljen je na 0,3 posto po epohi. Tom stopom, navodi dokumentacija, polovica preostalog iznosa potroši se unutar četiri do pet godina. Od fonda nagrada, 20 posto, parametar τ, odlazi u riznicu, a ostatak se distribuira kao nagrade u ADA.

Studija ne modelira Cardanova pravila nego opći slučaj s dva parametra, udjelom naknada vraćenih u rezervu i udjelom rezerve isplaćenim u svakom razdoblju. Validatori u modelu svoje troškove plaćaju u vanjskoj valuti, poput dolara, dok se rezerva drži u izvornom tokenu. Autori stoga napominju da razina sigurnosti koju rezerva može financirati ovisi o broju tokena pomnoženom njihovom cijenom, a ne samo o broju tokena.

Ulazak u zonu u kojoj sigurnost financiraju samo naknade slijedi drukčiju logiku. Prema radu, ovisi o potražnji, a ne o cijeni tokena, jer su naknade koje korisnici plaćaju već mjerene u vanjskoj valuti.

Stres test za upravljanje protokolom i granice modela

Teorem 15, za koji autori navode da je namijenjen upravljanju protokolom, prevodi pesimistične pretpostavke o cijeni i potražnji u minimalnu veličinu rezerve za zadani vremenski horizont. Prema teoremu, ako rezerva zadovolji taj uvjet, sigurnost se održava na svakoj putanji cijene i potražnje koja ostaje iznad odabranih pragova. To je konzervativna procjena jer test zanemaruje buduće priljeve naknada u rezervu, a jamstvo vrijedi unutar pretpostavki teorema.

Autori također iznose granice modela. Cijena i potražnja uzimaju se kao zadane, pa rad ne objašnjava vrednovanje tokena ni usvajanje. Validatori su simetrični u osnovnoj verziji, zbog čega se prag treba čitati kao referentna vrijednost. Numerički primjeri koriste ilustrativne parametre, uključujući pet validatora, i nisu izračun za Cardano. Članovi zajednice zatražili su upravo takav izračun za trenutačno stanje Cardana u odgovorima na objavu Foundationa.

Kao sljedeći korak, autori predlažu adaptivnu politiku u kojoj bi se isplate i zadržavanje naknada prilagođavali stanju mreže, primjerice smanjenjem isplata nakon pada cijene ili zadržavanjem većeg dijela naknada kada je rezerva niska. Upravljanje protokolom tada bi izabralo pravilo koje se prilagođava veličini rezerve, cijeni i potražnji, uz ograničenja poticaja i vjerodostojnosti. Autori to opisuju kao pomak od vrednovanja postojeće politike prema dizajniranju nove i navode to kao temu svojeg budućeg istraživanja.